Banjka

 Banjka

foto: Privatna kolekcija

Ljepotama Crne Gore nikad kraja. Na koju stranu da se okrenemo ugledaćemo nešto vrijedno pažnje. Ovaj put smo se odlučili da pišemo o cvjetovima iz kamena, neobično zvuči, svakako. Naravno da postoje takvi cvjetovi jedan od njih jeste i naša sagovornica Jovana Perović. Taman što nam je privukao pažnju decembarski dan kroz Banjane, tako smo odlučili da nam Jovana bude vodič kroz ovo putešestvije. Djevojka, nalik onim djevojkama o kojima su pjesnici pisali, hajduci se borbama zaklinjali da će je osvojiti, tako je i nas ljubavlju prema svome zavičaju, Macavarama, osvojila Jovana. Imali smo iz rukava da izvučemo bezbroj pitanja, da ugrabimo jedan dan u toliko rečenica da sastavimo, zaključili smo da je nemoguće…

Ustupili smo mjesto Jovani.

Jovana, šta za tebe predstavlja pojam Banjani i da li se čovjek rađa sa duševnim poletom mjestu gdje je rođen?

-Odgovor na ovo pitanje bih započela citatom: „Čovjek kada zaboravi odakle dolazi, zaboravi i kuda treba da ide.”  Nijesam sigurna da mogu naći prave riječi i opisati tu vezu i ljubav. To je neki osjećaj. Igrom slučaja od rođenja sam vezana za Macavare. Moji, i otac i majka, su iz Banjana. Samim tim moje odrastanje vezano je za Banjane i taj kraj. Sve najljepše uspomene, školski raspusti… Ta veza odrastanjem samo postaje jača, neraskidiva. Kako i pjesma kod nas kaže: „Oj, Banjani, pleme moje, ja vas volim ne znam što je…”

foto: privatna kolekcija

Što se drugog dijela pitanja tiče, mislim da ljude s godinama, odnosno kako stare, vuče nešto, da se makar na trenutak vrate i povežu sa svojim korijenima. Jedan mudri čovjek iz banjskog plemena kaže: „Banjani su naše ishodište i u njima nećemo nikad pobrkati strane svijeta.”

Kako si se odlučila da je sve ono što je iz tvog zavičaja lijepo, da li je to pristrasnost prema Macavarskim plodovima ili je zaista tako?

– Pa vjerovatno ima pristrasnosti. Ima sigurno. Ali to je prosto tako. Macavare su mjesto gdje mi je drag svaki kamen, svaka livada, krš, proplanak…Što se tiče plodova, najljepši su i najukusniji, a svakako i najzdraviji. Na ovom području je skoro svaka biljka čaj, pa je ovo podneblje Bogom dano za proizvodnju zdravog mlijeka i mesa, kao i prerađevina. Narvno i povrća, od kog je nadaleko poznata krtola, ali i šumsko voće, drenjina, divlja kruška itd.

Znamo da si neko ko sačinjava etno pjevačku grupu “Banjke”, reci nam nešto više o njoj…

– Grupa je nastala iz ogromne ljubavi i želje da se sačuvaju od zaborava pjesme, melodije, doskočice, koje su naši stari njegovali na igrankama i sijelima.

Zbog ove situacije sa kovidom, evo već skoro godinu dana, sve je skoro potpuno obustavljeno. Nadam se da će uskoro proći ova pošast, a kako ženska, tako i muška pjevačka grupa nastaviti sa svojim aktivnostima. Trebalo bi da svi mi koji potičemo iz ovih krajeva njegujemo našu tradiciju i osmislimo čitav niz aktivnosti koje bi sačuvale i promovisale izvornu narodnu pjesmu.

foto: privatna kolekcija

Znajući da su razlike između sela i gradova veoma izražene. Šta za tebe predstavlja selo, a šta grad?

-Selo je sloboda. Selo je mir. Dok je život u gradu užurban i stresan. Činjenica je da su naša sela u Banjanima sve slabije naseljena i sve manje je porodičnih domaćinstava. To su uglavnom staračka domaćinstva. Uz dobru podršku države mislim da se mogu naći načini za povratak mlađih ljudi koji bi u Banjanima osnovali svoje porodice. A svi ostali koji vuku korijene iz ovog plemena, da će zasićeni gradskom vrevom i stresom koji život u gradovima nameće, poželjeti da se odmore u Banjanima. Vjerujem da je i ova situacija sa koronom pokazala da su priroda i selo spas za fizičko i mentalno zdravlje ljudi.

foto: privatna kolekcija

Macavare su za tebe nešto posebno i nadasve lijepo. Kako bi nam opisala Banjske ljude?

-Iz priča koje sam slušala, ali i primjera kojima sam bila svjedok, stekla sam utisak da naše ljude odlikuju hrabrost, humanost  i sloga. To su ljudi koji su spremni da pomognu drugima, da ih zaštite u nevolji. I čojstvo stavljaju iznad svega. Sav taj krš i kamen rađa ljude borce u svakom smislu te riječi. Težak je bio život naših predaka, ispunjen borbom. Kroz vjekove su nepokolebljivo stajali na braniku slobode, pravde i vjere. Ljude iz Banjana oduvijek, pa i danas, krasi gostoprimstvo. Prema jednoj anegdoti su se neki putnici iz drugih plemena pri prolasku kroz Cuce predstavljali kao Banjani da bi im bilo uzvraćeno gostoprimstvo koje su Banjani pružali ne samo Cucama, već svima koji su s dobrom namjerom u Banjane dolazili.

foto: privatna kolekcija

Tragom Stare Hercegovine i Banjana, ostali su i tragovi eminentnih ličnosti iz nje. Koje bi nam u razgovoru istakla?

-Banjani su srećni i osveštani komad zemlje koji je iznjedrio puno crkvenih velikodostojnika, sveštenih lica, naučnih, kulturnih sportskih radnika i stvaralaca. Osveštani, jer se na prostoru Banjana nalazi veliki broj crkava kao  i manastiri Somina i  Kosijerevo, u kome se čuva stopalo Apostola Luke, ali i dio moštiju Svetog Arsenija Sremca. Pomenula bih samo neke ličnosti, a ima ih zaista jako puno. Vladika Sava Kosanović, dr Niko Miljanić, Đoko Banjanin Miljanić, Ćetko Pejov Eraković, vojvode Baćovići, Staniša Koprivica, Patrijarh Arsenije IV Jovanović Šakabenta… su neka od imena koja imaju veliki ugled i poštovanje u našem narodu uopšte, ne samo u Banjanima… Danas imamo udruženje Banjana i Rudinjana „Vladika Sava Kosanović”, a Vladičina voda na Velimlju je samo jedno od svjedočanstava dobra koje je učinio Banjanima. Preci Nikole Tesle, dinastije Petrović, vladika i gospodara Crne Gore, kao i Vladike Nikolaja su takođe iz Banjana. U novije vrijeme vjerovatno najpoznatiji Banjanin je naš divni Vladika Joanikije Mićović, koji je glavni duhovni oslonac našeg naroda. Uz njega bih svakako dodala i narodne guslare Đorđija Koprivicu i Milomira Miljanića. Ali i dosta akademika, naučnika, ljekara, pjesnika koji daju ogroman doprinos našem društvu.

Za kraj našeg razgovora nam izdvoji anegdotu koja najbolje opisuje tvoje plemenike.

– Jedna od anegdota, koja pokazuje koliko su drugi cijenili Banjane po njihovoj hrabrosti, plemenitosti, darežljivosti i povjerenju, kaže da kad su pitali jednog Cucu da li je voliji da mu pomaže Bog ili narod odgovorio: „A spadaju li u taj narod Banjani? ”Pošto ga uvjeriše da spadaju, on odgovori: „Meni onda neka pomaže narod, voliji sam nego Bog.” Ipak, sa Božijom pomoći se može svuda,  a bez nje ni preko praga.

Pozdravljajući se sa Jovanom, oslonićemo se na mudrost čovjeka iz Banjskog plemena: „Banjani su naše ishodište i u njima nećemo nikad pobrkati strane svijeta.” Zaista je tako.

Nikolina Kovačević

Avatar

Portal Nikšić

Pročitajte još