Aktivni kreatori društvenog života -navršava se 14 decenija od osnivanja čitaonice u Nikšiću

 Aktivni kreatori društvenog života -navršava se 14 decenija od osnivanja čitaonice u Nikšiću

Foto: Pobjeda

Zahvaljujući situaciji nastaloj poslije potpunoga završetka Veljega rata, pokrenute su aktivnosti u svim oblastima života. Poratni polet, oslonjen na ostvarene međunarodne rezultate ośećao se u svim porama društva. Na takvom talasu raspoloženja u narodu, pokrenuto je i osnivanje čitaoničkih društava u Knjaževini Crnoj Gori, piše Pobjeda.

Godina u koju smo upravo ušli je jubilarna za čitav niz značajnih događaja u crnogorskoj kulturi. Ne pledirajući na ma kakve svečarske aktivnosti pomenućemo neke od tih događaja, prije svega u želji da podstaknemo nova istraživanja bibliotečke i arhivske građe, kao osnovnoga preduslova za stvaranje što objektivnije slike o našoj kulturnoj i uopšte društvenoj prošlosti. 

O Mitrovdanu 2021. godine navršiće se 125 godina od završetka radova i svečanoga otvaranja uređenoga Zetskoga doma – prvoga zdanja koje je u Crnoj Gori građeno za kulturne i uopšte javne potrebe, a početkom decembra isto toliko godina od donošenja Zakona o knjaževskoj crnogorskoj biblioteci i muzeju – odnosno i formalnome osnivanju ovih, za svako društvo veoma važnih, državnih ustanova. Našu pažnju, međutim, ovom prilikom usmjeravamo prema čitaoničkim društvima – u sredinama za koje su osnovana veoma važnim, često i dominantnim, nosiocima kulturnih pregnuća i aktivnim kreatorima društvenoga života do kraja 19. vijeka, pa možemo reći i do Prvoga svjetskoga rata. Ove godine navršava se, naime, ravno četrnaest decenija od kada su, tokom 1881. godine, osnovana čitaonička društva u: Podgorici, Baru i Nikšiću.

Neobična stvar

Sa pretposljednjom decenijom 19. stoljeća otpočeće, u punom značenju riječi, godine vremena mira – neobična stvar u Crnoj Gori – kako će jednom prilikom primijetiti uvodničar ,,Glasa Crnogorca“. Zahvaljujući situaciji nastaloj poslije potpunoga završetka Veljega rata (Crna Gora je konačno od svih međunarodno priznata, znatno teritorijalno proširena sa izlaskom na more i Barom kao glavnim morskim pristaništem) pokrenute su aktivnosti u svim oblastima života. Poratni polet, oslonjen na ostvarene međunarodne rezultate ośećao se u svim porama društva. Na takvom talasu raspoloženja u narodu pokrenuto je i osnivanje čitaoničkih društava u Knjaževini Crnoj Gori.

Telegram upućen vojovodi Mašu Vrbici

Za čitaonička društva, odnosno čitaonice u Knjaževini Crnoj Gori, čija se mreža počela širiti poslije Berlinskoga kongresa, iako oficijelno organizovane na bazi slobodnoga udruživanja zainteresovanih građana, ali i značajno podržavane i kontrolisane od strane zvanične vlasti, treba reći da su to ustvari institucije sui generis koje iniciraju i sprovode gro aktivnosti u oblasti kulture, umjetnosti, opšte edukacije, pa i informisanja stanovništva na područjima na kojima djeluju. Skrećemo i ovđe pažnju na posebnost tj. nepodudarnost formalno-pravne pozicije (privatno društvo) i ostvarivanja funkcije u praksi (državna institucija) što u ono vrijeme neće biti karakteristika samo čitaonica i čitaoničkih društava.

Već u januaru 1881. godine ,,Glas Crnogorca“ će donijeti oglas naslovljen:,,Objava i molba“ iz kojega saznajemo o pokretanju organizovanoga oblika sprovođenja kulturnih aktivnosti, odnosno formiranja čitaoničkoga društva u Podgorici. U istome listu, krajem marta te godine, čitaoci će moći pročitati širi dopis iz Bara sa detaljima o formiranju barskoga čitaoničkoga društva.

Telegram

Ne želeći da zaostaju u pregnućima na polju kulture i uopšte poboljšanju društvenoga života, u Baru su pokrenuli formiranje tada jako popularnoga oblika organizovanja u oblasti kulture – čitaoničkoga društva. Kako je to bilo i uobičajena praksa, Okružni sud iz Bara javlja Ministarstvu unutrašnjih djela o svim važnijim aktivnostima i događajima u Baru. Tako će 19. marta 1881. godine iz Bara na Cetinje stići telegram upućen vojovodi MašuVrbici, ministru unutrašnjih djela Knjaževine Crne Gore u kome se kaže: ,,Čast nam je dostaviti Vašoj Preuzvišenosti da se ovamo otvara čitaonica, za koju je već sve po mogućnosti nabavljeno…“. Ministru Vrbici je u pomenutome telegramu saopšten i čitav niz podataka o ovome važnome kulturnome pregnuću u Baru. Članova osnivača će biti, kako se kaže, oko pedeset i naglašava: ,,članovi iste čitaonice su od sve tri vjeroispovijedi…“. Saopšten je, tom prilikom, još jedan važni i veoma interesantni podatak. Navedeni su naime, naslovi 17 periodičnih publikacija koje će, kao se kaže, narodnja čitaonica nabavljati. Tražeći saglasnost ministra Vrbice u telegramu se nabrajaju: ,, 1. Glas Crnogorca 2. Srbski List 3. Narodnji List 4. Kolo 5. Samouprava 6. Osservatore Triestine 7. Vakat (turski) 8. Star mali 9. Slovinac 10. Srpska zora 11. Maritca (Bugarska) 12. Otačbina 13. Srbadija 14. Tersseveranza (Milano) 15. Vijenac 16. Seljak 17. Pobratimstvo“. Ovako ambiciozno obiman spisak listova koji se namjeravaju nabavljati je sasvim u maniru onoga vremena. Tako je, na primjer, tokom 1881. godine Podgorička čitaonica, kako će sami članovi u izvještaju o radu istaći, nabavljala 15 naslova periodike od kojih su tri, bili na: njemačkome, ruskome i turskome jeziku.

Istoga dana po prijemu telegrama ministar Vrbica je uputio odgovor na adresu Okružnoga suda, kao najvišoj lokalnoj vlasti u Baru, odobrio pregnuće, plemenitu želju i istakao: ,,…molim boga da vaša čitaonica urodi najboljim plodom prosvete i bratstva i jedinstva u domoljublju sviju tamošnji vjeroispovijesti…“. Poslije ovako snažne i hitre podrške ministra, u Baru su odmah pokrenuli osnivanje čitaonice. ,,Glas Crnogorca“ će u dopisu iz Bara, koji smo već pomenuli, izvjestiti da je čitaonica stupila u život 22. marta 1881. godine. Prema pisanju ovoga lista na svečanosti je govorio okružni kapetan Vuko Pejović, otpjevana je crnogorska himna, a izabrana je i uprava čitaoničkoga društva.

 Došlo društvo

Govoreći o kulturnome i društvenome životu u Baru tokom 1881. godine pomenućemo još dva događaja. Početkom avgusta, te godine okružni kapetan će iz Bara javiti o jednome, ne baš uobičajenome dešavanju. U Bar je naime, došlo društvo (,,…od dva čojeka i jedne ženske…“) italijanskih državljana: ,,koji su naročito došli da čine prestavu tejatora u ovoj varoši“ pa traži dozvolu od nadležne lokalne vlasti. Vlast im je dala dozvolu i društvo je boravilo u Baru i nekoliko dana davalo predstave. O ovome društvu, odnosno prikazanome repertoaru, još koji podatak ćemo saznati iz dopisa sudskoga činovnika koji je inače o događajima u Baru opširnije izvještavao ministarstvo na Cetinju. U njegovom pismu ministru M. Vrbici, od 9. avgusta između ostaloga stoji: ,,Prošle sedmice je ovamo došao neki pozorišni akter iz Dalmacije, podanik je kraljevsko italijanski, koji izigrava istorijske, geografske i čarodne slike i predstave.“

O Nikoljdanu 1881. godine svečano je obilježen imendan knjaza Nikole I – praznik o kojemu će se inače u Crnoj Gori do Prvoga svjetskoga rata uvijek posvećivati naročita pažnja. Kako javljaju iz Bara tamo je, kao i prošle godine, držana služba božija sa blagodarenjem u sve tri bogomolje, pucao je top sa gradskih bedema, a zatim su građani i svo činovništvo išli na čestitanje kod najvećih predstavnika lokalne vlasti. U opštemu slavlju učestvovali su i strani državljani i državni predstavnici koji su bili u Baru. Austrougarski vicekonzul je izgovorio prigodnu čestitku. Uveče, Bar je krasilo naročito osvjetljenje.

Stanovnici Bara su i tokom 1881. godine, koja je nažalost otpočela golemom nevoljom izazvanom eksplozijom barutane, umjeli da u okviru kulturnih i uopšte društvnih događaja jasno pokažu skladni međuvjerski suživot i spremnost na zajednička pregnuća u razvoju i jačanju svoje države, suverene Knjaževine Crne Gore.

izvor: Pobjeda

Avatar

Portal Nikšić

Pročitajte još

Leave a Reply

Pravila Komentarisanja
Uslovi Korišćenja