Kaligrafkinja iz Nikšića: „Bila bi mi čast da ispišem himnu CG za neku važnu instituciju“ (FOTO)

 Kaligrafkinja iz Nikšića: „Bila bi mi čast da ispišem himnu CG za neku važnu instituciju“ (FOTO)

Foto: Privatna arhiva

“Kalos“ na grčkom između ostalog označava i ljepotu harmonije, što je u antičkim vremenima bio sinonim za unutrašnji i spoljašnji sklad. Kada “kalosu“ u ovom slučaju dodate pero, odnosno “grafos“ – pisanje, dobijate skladnu riječ kaligrafija, što je umješnost smirenosti, posvećenosti i talenta. Meditativne funkcije ove vrste umjetnosti, koja je oduvijek, a pogotovo sada u eri “tipkanja i skrolanja“ bila i jeste endemična, osjetila je Nikšićanka Jelena Ivanović, jedna od rijetkih dama koja krasnopiše, odnosno bavi se kaligrafijom u Crnoj Gori.

“Zavisno od tehnike i onoga šta se želi predstaviti na papiru, postoji veliki broj ukrasa, linija, boja, koje je potrebno smjestiti u neko slovo ili rad, a to je moguće samo uz visoku koncentraciju. Još od škole njegujem lijep rukopis, a za kaligrafiju sam počela da se interesujem i da je istražujem prije pet godina. Bilo mi je zanimljivo da naučim nešto novo i da unaprijedim svoj rukopis“, počinje priču za FOS Jelena Ivanović, inače doktorant, saradnik u nastavi na odsjecima za pedagogiju, psihologiju, predškolsko i učiteljski studij.

Foto: Privatna arhiva

Najbliža – tradicionalna kaligrafija

Postoje različite vrste kaligrafije, od istočnjačkih znakova, preko arapskih pisama, do zapadnjačke moderne kaligrafije. Njoj je, cijeni, zanimljivo japansko ispisivanje četkama, srednjovjekovna kaligrafija, ukrašavanje monograma, moderna kaligrafija u kojoj se može koristiti dosta različitih materijala. Sve zavisi kako želi nešto da prikaže.

„Možda mi je za sada najbliža tradicionalna kaligrafija – perom i mastilom po bijeloj podlozi. Kao i u svim umjetnostima, do preciznosti se samo nastoji doći, a to je jedino moguće kontinuiranom vježbom. Nikad ne mogu biti potpuno naučena za sve što postoji u kaligrafiji niti toliko precizna koliko bih željela. Ali, vježba i napredovanje svaki put kada se radi jesu ono što donosi užitak“, napominje Ivanović, dodajući da kod nas nema kaligrafskog materijala pa zbog toga sve prepušta improvizovanju.

Foto: Privatna arhiva

“Pošto kod nas nema kaligrafskog materijala, morala sam dosta da improvizujem i da sklapam različite materijale kako bih postigla nešto što želim. Koristim bilo koju vrstu papira koju nabavim, različita pera i tuševe, a isto tako i flomastere, akvarel boje i neke druge materijale poput drveta, stakla, plastike.“

Inspiraciju nalazi svuda

Sagovornica FOS-a ističe da za nju ne postoji neki određeni dio dana kad najljepše i najbolje stvara.

’’Uglavnom je to bilo koje doba kada naiđe inspiracija. Ukoliko nijesam u mogućnosti da u tom trenutku uradim slovo zbog posla, onda skiciram i kasnije se vratim tome. Inače, inspiraciju nalazim svuda. Ljubav i priroda su nešto što uvijek donese lijepe vibracije. Lijep prizor na jezerima, lijepo nebo, neka lijepa riječ, cvijeće, lijepi trenuci, knjige. Ukoliko se neko javi sa idejama da usreći nekog bliskog slovom, nekom pjesmom ili tekstom, rado uradim, iako je to rijetko. Svi radovi koje posjedujem trenutno nastali su kao proizvod mašte“, navodi Ivanović kojoj kaligrafija nije jedina vrsta umjetnosti putem koje ’’dočarava’’ svoje kreativne zamisli.

’’Akvarel i fotografija su samo propratni hobiji. Volim da zabilježim neki trenutak jer volim boje neba, drveće, prirodu i nekako mi to daje i inspiraciju za crtanje. Akvarel je izazov jer se mora unaprijed sve osmisliti zbog prirode rada sa vodom, brzog sušenja i teškog prepravljanja. Tako da, zavisno od raspoloženja, biram ponešto od toga. A sve to, naravno, kada se vrijeme oslobodi jer sam student doktorskih studija i radim, ali se trudim da nađem vrijeme za sve“, govori Ivanović.

Foto: Privatna arhiva

Prva izložba u Nikšiću

2017. godina bila je značajna za Ivanović, jer je svoje radove prvi put predstavila javnosti, a na to je “nagovorila“ istoričarka umjetnosti, Kristina Radović, koja joj je bila značajna podrška

’’To je bio početak mojih radova, a od tada je nastalo dosta novih, drugačijih, dosta je naučeno i vježbano. Za svaki rad koji sam uradila uvijek kad ponovo pogledam čini mi se da nešto nedostaje ili da je nešto viška. Danas imam veću sigurnost u pokretu ruke, nijesu mi potrebne margine, sem ako se ne radi o tekstovima“, kazala je Ivanović.

Na pitanje da li u regionu postoje neke vrste takmičenja ili izložbi u oblasti kaligrafije, Ivanović odgovara da se te vrste dešavanja kod nas vrlo rijetko organizuju.

’’U regionu nema takmičenja iz oblasti kaligrafije. Postojali su konkursi za učešće na nekim izložbama. U okviru toga sam sa tri rada učestvovala na izložbi u Beogradu 2017. godine. Rijetko se organizuju takvi događaji kod nas. Međutim, u svijetu, svakako postoji veliki broj radionica, škola, časova, izložbi“, istakla je Ivanović.

Foto: Privatna arhiva

Oprobala se i u kineskoj kaligrafiji. Kako tvrdi, prije par godina na poklon je dobila kineske četke, mastilo i papir, koji se kod njih posebno pravi. Morala je izučiti značenje nekih riječi, a cjelokupno iskustvo opisuje kao vrlo zanimljivo.

Okrivanje talenata i sposobnosti

’’Ovaj fakultet sam odabrala jer sam uvijek željela da radim sa ljudima i sa djecom na otkrivanju njihovih talenata i sposobnosti. Te teme su me uvijek zanimale, a sada se sve dublje i bavim istim. Kako bih povezala kaligrafiju i posao… pa, upravo sa tim istraživanjima talenata i nadarenosti kod djece i ljudi, tako što sam možda više empatična prema njima kada razgovaramo, jer i ja njegujem neku sposobnost“, objašnjava Ivanović za FOS.

Foto: Privatna arhiva

Kako dalje govori, voljela bi da posjeduje neku organizaciju, poput škole kaligrafije koja bi njegovala rukopis i lijepe forme umjetnosti u današnjem vremenu, ali prema njenim riječima, za sada je to vrlo teško, zbog svih obaveza koje ima a iziskuju dosta vremena.

Ono što je takođe inspiriše i u čemu bi voljela da se oproba je i oslikavanje ornamenata crnogorske narodne nošnje.

’’Vidjela sam kod velikih kaligrafa kako dobijaju čast da ispisuju državne zavjete ili himne. Mogla bih reći da bi i za mene bila čast da ispišem himnu Crne Gore za neku važnu instituciju i da se bavim ornamentima sa crnogorske narodne nošnje zbog ljepote ukrasa i raznolikosti, zlatoveza i boja. Na taj način bih voljela da se očuva kroz kaligrafiju i umjetnost naše tradicije“, zaključuje talentovana Nikšićanka za naš portal.

Izvor: FOS

Avatar

Portal Nikšić

Pročitajte još