Kovačević: Posmatram umjetnost kao jedan fenomen za izbavljenje

 Kovačević: Posmatram umjetnost kao jedan fenomen za izbavljenje

Foto: Privatna arhiva

Nikšićanka Nikolina Kovačević dobitnica je nagrade na ovogodišnjem međunarodnom konkursu za najbolju fotografiju ,,Pravoslavlje na internetu”. Fotografijom počinje profesionalno da se bavi u toku studiranja filosofije, a fotografije su joj objavljenje u mnogim svjetskim časopisima i učestvovale su na mnogim kolektivnim izložbama. Slikarstvo i poezija su, uz fotografiju, djelovi njenog trojstva, a svojim postignućima na ovim poljima daje odgovor na pitanje čemu još umjetnost i šta joj je svrha.

Foto: Privatna arhiva

,,Negdje na samom početku življenja, urođena nam je ta nagonska potreba za stvaranjem, jeste naporan ali i uzvišen čin. Ipak to sve nije nešto jedinstveno ili unikatno što je meni samoj na rođenju dato, svaki čovjek je sa nekim zadatkom ’’bačen’’ u ovom vremenu i prostoru. Kao što je Andrić govorio “čovjekova potreba za ljepotom je odbrana od umiranja i zaborava“. Tako neka bude i ovo moje trojstvo: fotografija, slikarstvo, poezija. Ništa novo tu nije stvoreno, što već Stvoritelj na Zemlji nije postavio, od nas zavisi u kakvom obliku ćemo to prepoznati i pripisati Tvorčevim talantima. Sva ta dugogodišnja ljubav prema umjetnosti smatram da ima svoju svrhu, krije se u slobodi a otkriva se u stvaralaštvu, odakle i sama proizilazi, barem u mom slučaju. Ako se zapitamo čemu još umjetnost, zaključujemo da je umjetnost od strane samih umjetnika zapostavljena i da umjetnik u ovom vremenu više ne stvara radi umjetnosti ili svoje potrebe da se izrazi, već radi novca. Nažalost, to je realnost. Posmatram na umjetnost kao na jedan fenomen za izbavljenje”, kaže Kovačević za portal ,,Nikšić”.

  Profesorica filosofije i umjetnica, po logici stvari treba biti slobodnija od drugih, treba biti ona koja se usuđuje da osvaja svoju slobodu, da njena umjetnost bude angažovana, a njen život i djelo budu posvećeni borbi za opšte dobro. Nikolini je sloboda i borba, putokaz ali za nju je sloboda zavisiti i od svoje djece.

Foto: Privatna arhiva

,,Jedino što me zarobljava u ovom trenutku jeste sat i pomisao da smo za svaku sekundaču stariji. Zavisi ponekad i šta sve čovjek podrazumijeva kao svoju slobodu. Za mene je sloboda i zavisiti od svoje djece, taj nepresušni izvor ljubavi, od ljudi koji nam znače u životu, od umjetnosti, religije, filosofije. Sloboda je biti svjestan svog postojanja i svog cilja. Sloboda mi je putokaz, sloboda je i borba, kao i stvaralaštvo. Sve ono što  prihvatam kako srcem tako i razumom smatram za sopstvenu slobodu. Po logici stvari mislim da bi mi više značilo da dan traje 48 časova. Za sada se još uvijek i u ova 24 svakodnevna časa, sloboda i ja dobro borimo“, rekla je Kovačević za naš portal.

      Ako  posmatramo političko –istorijski trenutak u kom se nalazimo, lutanja, previranja, preziranje istinskih vrijednosti, moralno posrnuće i duhovno siromaštvo, Nikolina se pokazuje kao neophodna sagovornica, jer je breme našeg doba teško i zahtijeva filosofsko promišljanje i umjetnički angažman. ,,Hoće li sloboda umjeti da pjeva kao što su sužnji pjevali o njoj’’?

,,Šta mogu da naslutim iz okolnosti u kojoj živimo jeste to, metaforično da se izrazim a opet oslanjajući se na sami naslov ovih Miljkovićevih stihova, da ,,poeziju će svi pisati’’. Istinski vjerujem u unutrašnji čovjekov preobražaj, ali se dosta puta i pokolebam zbog neusklađenosti roba i slobode. Ako bi smo iz svakodnevnog konteksta izvukli samo životne jadikovke zaključili bismo da sloboda i nije baš dovoljno ni opjevana, a koliko nam je ponuđena. Žito od kukolja se uvijek oslobađalo, tako neka nam i potraje. Svaki čovjek je slobodan toliko koliko vjeruje da nije sužanj.  A sloboda će uvijek da pjeva“, ističe Kovačević.

Foto: Privatna arhiva

      Postavlja se pitanje kako tumačiti i opisati ,,svijet u koji smo bačeni’’, naročito nakon Aušvica, koji se čovječanstvu dogodio, a u skladu sa činjenicom da su provalije nesporazuma između nas,  iznad kojih ne vodimo dijaloge pomirenja. Mogu li filosofija i umjetnost spasiti svijet, ima li nade da ćemo stvoriti bolje, kulturnije mjesto, prepuno ljubavi za Drugog i drugačijeg.

,, ‘Sv’jet je ovaj tiran tiraninu, a kamoli duši blagorodnoj!’

Sa ovim stihovima mislim da nam je Njegoš sve rekao. Tako da istim ovaj svijet i ja mogu da opišem. Dodaću i ovo, strpljen će da ostane i spašen, ali ne i pogažen. Ima nade, naravno. Za sve ima nade, dok ima pratioce vjeru i ljubav“, rekla je Kovačević.

  Ova filosofesa i umjetnica voli svoj zavičaj, Grahovsku Spilu, istinski biva ono što jeste, pokazujući to kroz svoju umjetnost, pazeći na korijene koliko i na svoje plodove, sa zvjezdanim nebom iznad nje i moralnim zakonima u njoj, kao postulatima života.

,,Na pominjanje postulata, uvijek se sjetim Kanta koji za svoju ,,Kritiku praktičkog uma” uzima tri postulata: čovjek je sloboda, duša je besmrtna, postoji Bog. Ako ovo usvojim i kao najvažnije životne postulate, mislim da će mi biti dovoljan svetionik na obali.  Najvažniji životni postulati kojima sam rukovođena svih ovih godina, su mi se uklopili u citat ovog njemačkog filosofa: „Dvije stvari me ispunjavaju sve većim strahopoštovanjem i udivljenjem što ih više promišljam – zvjezdano nebo nada mnom i moralni zakon u meni.“ Samo ovako da ostane”, zaključuje Kovačević za portal ,,Nikšić”.

Avatar

Margita Bećirović Vulanović

Pročitajte još