Upoznajte prvu flamenko plesačicu u Crnoj Gori: Ojha i ole u istom duhu

 Upoznajte prvu flamenko plesačicu u Crnoj Gori: Ojha i ole u istom duhu

Jelena Perućica, prva flamenko plesačica u Crnoj Gori – foto: Privatna arhiva

Vjetrovi Andaluzije i nijesu toliko daleko od Crne Gore. Ritmovi od 11/8, 12/8, kroz buleriu, soleu, jednostavniju seviljanu, ili možda tamniju nijansu patenere, usadili su se u krševit predio naše mediteranske zemlje još 2008. godine.

Crnogorsko oro, poskočica sa pravilnijim ritmovima, gotovo magijski ritual kruga i zemljanog pokreta, prisutan je kroz istina drugačije interpretacije ritma i u flamenku, pa nije neobično što dramski pokreti crnogorskih folklornih pokreta, lako “prelaze“ u izvornu eskobilju, izražajno markahe, jer ovo je tle pogodno za upijanje drugih kultura, a to je, priznaćemo, bogatstvo.

“Duende“, Španci opisuju kao “misterioznu moć koju svi osjete, a ni jedan filosofija ne može objasniti“. To je flamenko, Andaluzija, magija, instinkt. Jelena Perućica, Nikšićanka, utemeljivač je ovog plesa u Crnoj Gori, kroz svoje školovanje Beogradu, Madridu, Granadi, dala je i Pirinejskom i Balkanskom poluostrvu svoj “duende“.

‘’Suština flamenka bila bi, dotaći svoju suštinu, svoju dušu, kroz pokret, ritam i magični trenutak bivanja sa muzikom. Kako dušom smatram i lični fenomen, taj specifičan „miris“ svake osobe i njenog jedinstvenog bivanja u svijetu, kao i fenomen koji nekako i nadilazi naše uobičajene granice, pokrete, ponašanja, onda, kada jedna duša pjeva, tj igra, ona lako dotakne i pozove u taj prostor i sve duše oko sebe, govori Jelena Perućica za Fos.

Pako de Lusija

Kako ističe naša sagovornica, flamenko je upoznala kroz muziku, kao dijete, u roditeljskoj kući. Imala je sreću, da kao dijete, zahvaljujući roditeljima, bude izložena bogatom muzičkom spektru, u okviru kog se našao i zvuk gitare Paca de Lucie.

‘’ Nešto u meni je prepoznalo intenzitet i dubinu za kojom sam tragala. Spontano sam igrom pratila zvuk, kasnije saznajući za cijeli jedan svijet, koji se zove – flamenko, kome pripada i taj zvuk i taj ples. Kasnije sam, za vrijeme studija u Beogradu pronašla ljude koji su se bavili flamenkom kod nas, dovodili strane instrukture, a zatim slijede i škole flamenko plesa u Granadi i Madridu, ocijelnila je Perućica.

U Nikšiću, prije 11 godina osnovala je flamenko trupu ‘’Entre suenos’’ (Među snovima). Imali su brojne nastupe, i te priče se sjeća sa velikim zadovoljstvom, jer je doprinjela da jedna grupa ljudi u jednom periodu vrijedno radila, družila se i postojala u flamenku, kada su su pravili pionirske korake da aromate Andaluzije podijeli sa nekim.

Foto: Privatna arhiva

’Imamo mnogo više ritma nego discipline’’

Na pitanje da li naš narod ima ritma i negdje prirodnog talenta kada je filosofija pokreta flamenka u pitanju, Perućica ističe da itekako ima, ali da manjka discipline i istrajnosti.

‘’ Ono što je specifično za flamenko jesu upravo specifični ritmovi. Neki od njih su složeniji od drugih, i to čini složenost ove discipline, kako što se tiče plesa, tako i muzike i pjevanja. Rekla bih da imamo mnogo više ritma nego discipline i možda istrajnosti, koja je potrebna za flamenko. Za flamenko je osim unutrašnjeg prepoznavanja, zaista potreban ozbiljan i vrijedan rad, kao i strpljenje, da bi se stvorila dovoljno dobra baza. Prosto, to nije samo „strast“, energija, „djuskanje“, „izbacivanje“ iz sebe čega god, crvena suknja i šta god ljudi odmah pomisle kada kažemo flamenko. Flamenko podrazumijeva ozbiljnu posvećenost i rad, napominje Perućica.

Usavršavanje kod majstora flamenka

Jelena je svoje znanje iz flamenka koje je sticala prvo za vrijeme studija psihologije u Beogradu, kasnije nastavila na prestižnim mjestima, u Granadi, srcu Andaluzije i Madridu u poznatoj školi flamenka ‘’Amor de Dios’’.

‘’ Osim ozbiljnijeg nivoa časova na kojima se uče koreografije, vježbe za osvjećivanje tijela,  tehniku stopala, ruku itd, u Španiji mi je bilo značajano to bogatstvo ljudi i kultura. Dolaze ljudi iz raznih krajeva svijeta, da uče ples, gitaru, kahon ili pjevanje, i u tome je velika čar, biti u svoj toj raznolikosti. Takođe, imala sam čast i priliku učiti od zaista velikih majstora flamenka, kao što su Alfonso Losa, Maria Juncal i La Truco, pa je  jako dragocjeno osjetiti izbliza energiju nekog takvog, kao i učiti i gledati specifične tehnike od svakog od njih, govori Perućica.

Traganja srca

Prema riječima naše sagovornice, koja je po struci psihoterapeut, sve ono što čini bogastvo jednog bića, uključeno je i u flamenko, i u terapijski rad.

‘’Oboje su „traganja srca“, rekla bih.  Moj poziv je psihologija, psihoterapija, odnosno rad sa ljudima, koji podrazumijeva rad u najintimnijim prostorima bića. Sa flamenkom je tu muzika poziv, a u psihoterapiji drugi čovjek i mogućnost susreta sa njim. Sve ono što čini bogatsvo jednog bića, upoznajući i njegove snage, kao i  slabosti, radosti, kao i patnje, uključeno je i u flamenko i u terapijski rad. A svrha je opet možda slična, da kroz „pričanje priče“ u psihoterapiji, odnosno ples u flamneku, dotaknemo svoj bol, svoju „smrt“, kako bi mogli da živimo dalje, cjelovitiji, ranjeni, ranjivi, ali živi i svoji, navodi Mrvošević.

Kada razmišlja o budučem vremenu, Perućica je kaže, najpozvanija ulogom majke, pa je njen cjelokupn razvoj I ples upravo u tome. Trenutno sam najpozvanija svojom ulogom majke.

‘’ Ipak, nadam se i planiram opet praviti neke specifičnije flamenko korake. Bilo bi lijepo naći zainteresovane muzičare, klavijaturiste, gitariste, violončeliste, pjevače kod nas, koji bi bili zainteresovani istraživati i rasti u ovom prostoru. Evo, neka to bude jedan poziv od mene…OLE!, zaključuje Perućica uz povik koji je kao i naše ‘’Ojha’’ karakteristično za ritam, dušu jednog naroda, sa svim svojim osobenostima i instiktima.

Naime, najveći pjesnik Španije, Federiko Garsija Lorka, definisao je suštinu, duende plesa ‘’Duende se vidi na tijelu plesačice, kao što se vjetar vidi na pjesku. Ljudi ga prepoznaju instinktivno čim se pojavi’’. A pojavljuje se i u oru, kolu, pjesmi I magijskom krugu flamenka.

Izvor: FOS

Avatar

Portal Nikšić

Pročitajte još